Roman započinje detaljnim opisom čekaonice jedne zapuštene provincijske železničke stanice, prepune masom usnulih ljudi koji po velikoj hladnoći čekaju voz za Moskvu.

"Jedna zemlja van Istorije, preteško nasleđe Vizantije, dva veka tatarskog jarma, pet vekova kmetstva, revolucije, Staljin, East is East..."

Ulogu naratora zatim preuzima Aleksej Berg, nesuđeni pijanista, koji pripoveda svoju životnu dramu.

"Tek kad je i njega pojeo mrak, jedne decembarske noći, shvatio je da niko nije zaštićen. Čak ni pobednici. Čak ni oni koji su se junački borili protiv narodnih neprijatelja. Čak ni deca tih boraca".

Knjiga je izvanredna i čita se u jednom dahu.

Međutim, zasmetali su mi nepotrebni kroatizmi u prevodu:
1) "baršunasti", a trebalo bi "plišani",
2) "zdelica", a trebalo bi "činijica",
3) "skrivnica", a trebalo bi "skrovište".
4) "puhor", a trebalo bi "pepeo".

Pretpostavljam da se prevodilac koristio hrvatskim prevodom romana.
Pored toga, za istu zgradu nepotrebno se koriste tri pojma: "senik", "senarnik" i
"senara". Dovoljan je bio samo jedan pojam.